Povijest granola: što znamo, a što još moramo naučiti?

Povijest granola je burna kao i kod svakog drugog prehrambenog proizvoda. Na svu sreću, povijest ove vrste žitarica za doručak nije vezana za ratove, glad i bilo kakvu nevolju takve vrste.

Njena povijest ne seže daleko u prošlost, tek do 19. stoljeća. Od toga perioda možemo pratiti dva razvojna puta granola kao hrane: američki i europski.

Evo nekoliko crtica iz američkog puta razvoja granola (o čemu je manje-više sve već poznato):

• James Caleb Jackson stvorio je prvu granolu 1860-ih, miješajući zobene pahuljice, orahe i med kako bi stvorio hranu zvanu “granula”, prema engleskoj riječi granula, hrv. hrana u zrnastom stanju ili hrana od zrnja.
• John Harvey Kellogg pronašao je način da ovu hranu proizvodi i prodaje pa je stvorio ranu inačicu granola kakve poznajemo danas, a koristio je mješavinu zobenih pahuljica, orašastih plodova i suhog voća.
• U 1960-ima i 1970-ima granola se reklamira kao hrskava i slatka poslastica, prodaje se u trgovinama zdrave hrane i na kraju stiže do velikih trgovina prehrambenim proizvodima.

Evo nekoliko crtica iz europskog puta razvoja granola (što je manje-više nepoznato):

• Tko je prvi u Europi pravio granole, povijest nije zabilježila. No, istovremeno su ih u svojoj ponudi imali različiti europski liječnici.
• Vjerujući kako će muesli, preteča granole, pomoći njihovim pacijentima u ozdravljenju liječnici su propisivali prehranu na temelju svježega voća, orašastoga voća i zobenih pahuljica.
• Iz toga vremena u povijesne knjige ušao je švicarski liječnik Max Bircher Benner, svojevrsni guru prvoga dijela 20. stoljeća, a po njemu je nazvana robna marka muesli koja se još dan danas proizvodi i prodaje.
• Naglasak je bio na svježini namirnica. Bio je to svojevrsni „raw“ pokret koji je već sredinom 20. stoljeća ušao u kućanstva pa su granole postale uobičajena hrana servirana za doručak.

Vruće godine za povijest granola: 1960-te i 1970-te

Godine uzleta ili najbolje godine za granolu upravo su godine navedene u naslovu.

Tih je godina pučanstvom Sjedinjenih Američkih Država (u nastavku: Amerika) zaživjelo veliko nepovjerenje u administraciju koja je upravljala državom. Vijetnamski rat, segregacija crnačkog stanovništva i ekonomska kriza pokrenuli su masovne, javne prosvjede o kojima je manje-više sve već poznato. Ono što je prošlo ispod radara jest nepovjerenje koje se sa državne administracije prelilo na sve struke o kojima je ovisio život prosječnog Amerikanca.

Tih godina počinje se stvarati nepovjerenje prema učiteljima, liječnicima i dr. pa su se ljudi okrenuli sebi kao jedinima mjerodavnima i oko tih stvari.

Gurui su zavladali Amerikom. Tvrdili su i naučavali sljedbenike: Nije sustav više imao kontrolu nad njima, već oni nad sustavom.

Naravno, kao što su prezirali sustav i druge učili da to isto učine, promovirali su samoizlječenje od svake vrste bolesti. I to hranom koja ne smije biti industrijska.

Granola je u tome vremenu i iz tih razloga uzletjela visoko. Temeljena na biljnim namirnicama, jednostavna za pripremu, a istovremeno hrana koju možete praviti od namirnica koje vama odgovaraju. Unatoč i usprkos mišljenja stručne javnosti.

Znanost o prehrani odmah je reagirala i do dana današnjeg, kad je riječ o granolama, vodi iste bitke.

Što je Go Go Granola naučila o ovom zdravom doručku?

Često znamo reći kako je naša vrijednost uvid u čistu znanost jer ono što znanost o prehrani nudi je uvid u istinu. Ne, kako se čini da jest. Ili, kako bismo voljeli da jest.

Naša zajednica stoga nije skupina sljedbenika. Ona je zajednica koja u svoju redovitu prehranu želi uvrstiti i hranu biljnoga podrijetla, a u uravnoteženim recepturama Go Go granola je pronalazi.

Gdje su granole danas?

Ova je hrana danas tipičan primjer koliko je tanka granica pozitivnih ishoda do kojih možemo doći i negativnih učinaka na zdravlje. Znanost o prehrani i dalje hrabro nastavlja poticati da otvoreni savjeti nutricionista učine vaše granole korisnim obrokom.