Žlica je najkorisniji alat čovječanstva ikada
Što je to? Koristi se više tisuća godina, a još nije zastarjela? Svatko od nas je ima u svojem domu i svakodnevna prehrana nezamisliva je bez nje? To je žlica!
Od običnog prapovijesnog oblika izdubljenog u komadu drveta do modernih žlica različitih veličina i vrsta, ona je simbol prehrane čovječanstva.
Izum žlice unaprijedio je odnos čovjeka prema hrani, koji je do tada uglavnom jeo rukama, i potaknula ga da uoči važnost higijene tijekom objeda i time dodatno poboljša svoje zdravlje.
Učili smo o vatri, kotaču i pismu, ali o povijesnoj vrijednosti žlice rijetko nas uče.
Obrok na žlicu
Danas je „obrok na žlicu“ opet u središtu govora o ljudskom zdravlju. No, mnogi ipak nemaju vremena, a ni volje za njegovu pripremu. To treba razumjeti. Ponuda brze hrane i još brže dostave na kućnu adresu mnogo je primamljivija. Premda mnogi od nas kukaju kako im škodi toliko „teške“ hrane i žele više kuhati za sebe i svoje najmilije.
Žlica je opet u modi. Koristan je alat za one koji su nezadovoljni prehrambenim navikama i žele vratiti ravnotežu u svoju prehranu. A evo zašto:
Zalogaji uzeti žlicom manji su i pravilnije se žvaču. U svoja usta unosite hrane koliko stane u njih. Probavne žlijezde stignu u potpunosti „obraditi“ zalogaj i pripremiti ga za sigurno gutanje. Usporedimo! Brzu hranu, pogotovo ako je i brzo želimo pojesti, uguravamo u usnu šupljinu da je stane što više i onda je jedva žvačemo i gutamo nedovoljno pripremljenu za ostatak probave.
Žlica nas uči kako je u većini slučajeva važnije kako jedemo od toga što jedemo. Tako razmišljajući, postoji mogućnost da se prestanemo opterećivati nutritivnim tablicama prehrambenih proizvoda. I hranom za koju do sada nismo nikada čuli, a putem društvenih mreža i televizije predstavlja nam se – obično bez znanstvenog i kliničkog pokrića – kao baš taj iskorak koji nam treba u prehrani u trećem tisućljeću.
Pomoću kulture pri jelu prilika je da se pokažemo (jer volimo se pokazivati) u najboljem svjetlu jer se već pri objedovanju pokazuje naš pravi karakter kao osobe. Nije to samo ono, znamo li koja se žlica koristi za koje jelo, već detektor koji pokazuje živimo li da bismo jeli ili jedemo da bismo živjeli.
